Opet mrkla noć,kasni noćni a moglo bi se reći i rani jutarnji sati.Opet kad razmišljam o sudbini polazim od analiziranja svoje,da kažemo,sudbine.Da li bi se moji važni skorašnji događaji mogli nazvati sudbinom?Prije par godina sam se našao sam,u bezizlaznoj situaciji,bez bliže i dalje rodbine,mnogi prijatelji su se udaljili,blago da kažem.Znači tada mi je situacija izgledala bezizlazna,bezperspektivna,sudbina me baca na koljena.Sedam dana životarim,ne znam šta da radim.Ništa predaću se sudbini u ruke.Možda mi se osmjehne.Tako jedno sedmicu dana.I onda se odlučim borit.Znači bio sam figurativno da se izrazim na ulici,makar sam imao stan gdje sam kao pas mogao lizati svoje rane.Kako preživjeti,ostao bez novčanih primanja,računi za režije pomalo dolaze,kako ih platiti da ne ostanem bez struje,telefona?A što je najgore valja jesti,prehraniti se,opet pitanje kako.Odlučim se boriti.Odem u*Merhametovu*javnu kuhinju,gdje me srdačno prihvataju,prikupim potrebnu dokumentaciju.Znači uspio sam riješiti jedan veliki, krucijalni,životni problem.Da kažem i ovo mnogi neće da se prijave za abonente Narodne kuhinje,jer kažu sramota,radije ću umrijeti nego da me neko hrani,a bukvalno su gladni.Pitanje bi glasilo jel to sudbina od boga ili tebe kao pojedinca.Znači sudbina ti je dala dvije alternative:Da budeš gladan i ponosit ili sit i zadovoljan sa tim što imaš da jedeš.Znači još jedan dokaz da većinom mi krojimo svoju sudbinu.Tako da dvije godine preživjavam od Narodne Kuhinje,kojoj sam neizmjerno zahvala,posebno osoblju veliki pozdrav.Znači riješen jedan,istina veoma važan problem,problem jela.Ali slijede drugi,veći,problemi gdje trebaš dati sve od sebe,veliku energiju.Po struci sam pravnik i sine mi jedna ideja koja je za mnoge izgledala neostvariva.Odlučim se uhvatiti borbe kako bi tu ideju realizovao.Ostvarenje te ideje je teško i dugotrajno i što je nejgore ne garantuje uspjeh
ipak krećem...Evo zora rudi,idem malo prileći nastavak ove storije slijedi u slijedećem blogu.Laka vam noč
Primjedbe
Objavi komentar