Nedelja,16.07.*17.godine.Poslije onih vrućina lijep,svjež dan,čak i,moglo bi de reći,prohladan.Mi koji smo obukli vinterice,sako i što šta smo najbolje prošli.Nama je baš ugodno bilo.A čarčija ko čaršija,lijepa,nama najljepša.Al nekako čudna,mirna,kao pred neku nailazeću oluju.Vrlo jako malo svijeta na ulicama.Čak i najokorjeli pobornici čaršije i družanjea na njoj,šetnje,sjedenja na klupama nije ih bilo puno.Samo nas nekoliko.Medresa,jutarnja kafa.Poslije šetnja sa jaranom Begom B.Malo razgovora o svjetskim temama,pa našim,pa i malo filozofiranja.Uglavnom smo se fino našetali a bogami i umorili.Malo predahnuli na klupi,pridružio nam se još jedan jaran.I kuća,valja džabe sve valja se vratiti u svoja četiri zida.A toj sobi nikoga,sam ja i moji unutrašnji nemiri.Ipak nije pusta,gdje god pogledam vidim mamau svoju ili me neka stvar posjeti na nju.opet unutrašnji nemiri,kako ovo,kako ono,kako se izvući i ovaj mhesec..Borba i samo borba sa samim sobom,drugima,Pobjeđivanje sudbine.Mada ona zna baš iznenada sve poremetiti čak ne uspiješ ni skontati šta te snađe.Ovo je ona Božija sudbina...Oso piti kafu lijepo se naspavajte još ovo par sati pred jutro pa u nobe radne pobjede...N.K.
Primjedbe
Objavi komentar